Država već gradi 1.300 stanova, a 272 grada i općine traže još: ključevi od 2027., cijena do 2.104 eura po kvadratu

Dok se na slobodnom tržištu za kvadrat u većim obalnim gradovima traži pet ili šest tisuća eura, država pokušava ponuditi drugi račun. Putem resornog ministarstva i Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama trenutačno je u izgradnji 1.300 stanova. Dio bi trebao biti spreman za useljenje tijekom 2027., a dio vjerojatno tek 2028. To nisu samo najave na papiru, nego gradilišta koja već postoje. Pitanje je hoće li taj broj, i cijena koja uz njega ide, zakrpati rupu zbog koje je cijeli program i pokrenut.

Uz stanove koji se već grade, ministarstvo je od jedinica lokalne i područne samouprave zatražilo iskaz interesa za nove projekte. Javilo se 272 gradova, općina i županija. Njihove će se lokacije analizirati, a dio uvrstiti u pripremu već iduće godine, i to kako za višestambene zgrade, tako i za obiteljske kuće. To zvuči ohrabrujuće, ali treba razlikovati tri stvari koje se u javnosti često pomiješaju: stanove koji se već grade, projekte koji imaju dozvolu ili gotovu dokumentaciju, i popise želja koji tek trebaju ući u program i natječaj.

Cijena od 2.104 eura i pravilo pola-pola

Najvažnija brojka za kupca nije 1.300, nego 2.104. To je gornja cijena po četvornom metru po kojoj se, u projektima koji su već ugovoreni, stanovi nude za otkup. Za stan od 70 kvadrata to je 147.280 eura. Na tržištu u Splitu, pa i u dobrom dijelu Zagreba, za taj se novac danas teško kupuje i upola manji stan, pogotovo noviji. Razlika je dovoljno velika da objasni zašto se na pojedinim listama prvenstva već nižu stotine prijava.

Zakon o priuštivom stanovanju, donesen u proljeće, predviđa više modela, od najma ispod tržišne cijene do otkupa pod posebnim uvjetima. U stambenim i stambeno-poslovnim zgradama s više od deset stambenih jedinica najmanje polovica stanova mora ići u priuštivi najam. Ostatak se može prodavati, ali ne po tržišnoj cijeni i ne bez ograničenja. Ovisno o skupini kojoj kupac pripada, koeficijent otkupa kreće se od 0,65 do 1,00. U najpovoljnijem slučaju stan se plaća 35 posto ispod utvrđene cijene. Za uzvrat ga 35 godina nije dopušteno slobodno prodati ni davati u najam, a agencija i jedinica lokalne samouprave imaju pravo prvokupa. To nije sitnica koju treba preskočiti u veselju zbog niže cijene. Tko kupuje takav stan, kupuje dom, ne investiciju koju će za pet godina unovčiti.

U listopadu je, uz zakon, stigao i pravilnik o izradi programa priuštivog stanovanja. Na snazi je od 22. listopada. Gradovi, općine i županije koji žele državni novac za 2027. moraju napisati godišnji program: stambeni jaz, indeks priuštivosti, zemljište, novac, mjere i rokove. Programe ocjenjuje povjerenstvo, a rangiranje ide prema priuštivosti, veličini jaza, regionalnom razvoju i potrebnoj potpori. Posebno se boduje spremnost. Najnižu ocjenu dobiva projekt kojemu tek treba otkupiti nekretnine, najvišu onaj kojemu je zemljište uređeno i već ima građevinsku dozvolu. Poruka je grubo iskrena. Tko je pripremio teren, prvi je na redu. Tko ima samo parcelu u planu, čekat će.

Osijek već ima gradilište, Zagreb tek priprema zemljište

Najopipljiviji primjer trenutačno je Osijek. Na križanju Vinkovačke i Dunavske ulice gradi se 206 POS-ovih stanova, projekt vrijedan 28 milijuna eura, koji se u gradu opisuje kao najveće takvo gradilište u zemlji. Useljenje se očekuje krajem 2027. Maksimalna cijena za kupce je 2.104 eura po kvadratu. Zaprimljeno je više od 500 zahtjeva, a odabir provodi APN. Grad je u projekt ušao s gotovo 3,5 milijuna eura bespovratnih sredstava te troškom priključaka na komunalnu infrastrukturu. To je dobar pokazatelj kako ovi projekti uopće preživode ispod tržišne cijene: država i grad snose zemljište, dio infrastrukture i potporu, pa kupac ne plaća puni tržišni zbroj.

U Zagrebu je priča mlađa i još uvijek u pripremi. U Resniku, na istoku grada, na zemljištu bivšeg vojnog kompleksa uz jezero Sopnica, planirano je 30 višestambenih zgrada s 240 priuštivih stanova. Država je APN-u bez naknade prenijela zemljište od 56.180 četvornih metara, procijenjeno na 8,01 milijun eura. Agencija ga mora privesti namjeni u roku od četiri godine od sklapanja ugovora. Projektna dokumentacija usklađena je s prostornim planom i generalnim urbanističkim planom, a nedavno je odabran i projektant. To je važan korak, ali još nije gradilište. Četiri godine zvuče široko, no tko poznaje zagrebačke rokove, zna da se takav rok može i potrošiti.

Između Osijeka i Resnika vidi se cijela ljestvica spremnosti. Jedan projekt već ima zidove i datum useljenja. Drugi ima zemljište, plan i projektanta. Oba spadaju u istu politiku, ali kupcu koji danas traži stan nisu isto. Prvi je na dohvat ruke, drugi je još uvijek crtež.

Split broji stanove na više lokacija

U Splitu se zbraja na nekoliko fronti, i zato brojke znaju zvučati različito, ovisno o tome što se ubraja. Još u veljači dogovoreno je da je prvi prioritet 180 stanova na Korešnici za zaštićene najmoprimce. Urbanistički plan na toj lokaciji predviđa ukupno 1.140 stanova za priuštivo stanovanje, ali to je kapacitet plana, ne raspored za iduću godinu. U listopadu je grad predstavio i tri zasebna projekta: 45 stanova na Ravnim Njivama, 30 na Mejašima i 154 na Kamenu, ukupno 229. Idejni projekt za Ravne Njive i Kamen išao je prema lokacijskoj dozvoli, a za Mejaše zatražena je građevinska dozvola. Ako ne bude žalbi, prve se lopate očekuju 2027., najvjerojatnije baš na Mejašima. Grad zatim projekte predaje ministarstvu, koje provodi javnu nabavu za izgradnju.

Kad se zbroje Korešnica i te tri lokacije, Split već govori o više od 400 stanova u pripremi, a gradonačelnik je ranije najavljivao pokretanje aktivnosti za 600 jedinica do kraja mandata. Pola bi trebalo ići u priuštivi najam, pola u otkup, uz već spomenutu gornju cijenu od 2.104 eura po kvadratu. U zgradama su predviđeni i poslovni prostori za javne sadržaje, uključujući moguće vrtiće. To je pametno, jer jeftin stan na periferiji bez škole i trgovine brzo prestane biti priuštiv čim se zbroje prijevoz i vrijeme.

Za sliku tržišta u Splitu te su brojke važne i zbog razmjera. Grad ima oko 84.000 stanova, od kojih je oko 17.500 prazno, a više od 7.200 koristi se za kratkoročni smještaj. Ni 400, ni 600 novih priuštivih stanova neće samo od sebe srušiti tražene cijene od gotovo 6.000 eura po kvadratu. Može, međutim, značiti konkretan krov za stotine obitelji koje na slobodnom tržištu više nemaju što potražiti. To je poštenija mjera uspjeha od obećanja da će državna gradnja „ohladiti tržište“.

Slavonski Brod ima papire, drugi tek interes

Dok veći gradovi najavljuju stotine stanova, Slavonski Brod pokazuje kako izgleda prednost onoga tko je stigao pripremiti dokumentaciju. Lokalnim programom za 2027. grad planira najmanje 222 stana na lokacijama koje su već u njegovu vlasništvu, na uređenom zemljištu, pa ne treba ni otkup ni darovanje državnih čestica. U Došenovoj ulici predviđena su 22 stana, a u naselju Andrije Hebranga oko 200. Za Vrazovu i Slavoniju II broj će se tek utvrditi projektom. Za dio zgrada u Došenovoj dokumentacija je gotova, a za jednu je već izdana građevinska dozvola, zbog čega gradnja tamo može krenuti već 2027. Ukupan doprinos grada, ponajprije kroz besplatno zemljište i gotove projekte, iznosi 3.091.016 eura, ili oko 13.900 eura po stanu, računato na tih 222 jedinice.

To je točno onaj profil koji novi pravilnik nagrađuje najvišom ocjenom spremnosti. Nasuprot tome stoji 272 iskaza interesa. Dio tih jedinica ima zemljište i ozbiljan plan. Dio ima samo političku želju i parcelu koja još nije riješena. Ako se svi očekuju u istom redu, razočaranje je unaprijed ugrađeno. Država ne može istodobno graditi u dvije stotine sedamdeset dvije sredine jednakom brzinom, i ne treba pretvarati da može.

Tisuću tristo stanova je početak, ne odgovor na cijelo tržište

Cilj nacionalnog plana je 10.000 novih stambenih jedinica do 2030. Uz to se računa i na aktivaciju praznih stanova te na druge mjere, od najma do potpora za prvu nekretninu, o kojima smo već pisali. Čak i ako se svih 10.000 izgradi, to je i dalje skroman odgovor na broj kućanstava koja tržišnu cijenu više ne mogu pratiti. Zato 1.300 stanova u izgradnji treba čitati bez pretjerivanja i bez omalovažavanja. Nije to kap u moru u smislu da je nevažno. Važno je za one koji će ući u te stanove. Nije, međutim, poluga koja će sama spustiti cijene u Zagrebu ili Splitu.

Naša je procjena da će u iduće dvije godine prednost imati gradovi koji već danas imaju dozvolu, uređeno zemljište i novac u proračunu. Osijek, dijelovi Splita i Slavonski Brod tu stoje bolje od sredina koje su tek iskazale interes. Kupcima koji se nadaju priuštivom stanu savjet je praktičan. Pratiti program vlastitog grada i pozive APN-a, na vrijeme pripremiti dokumentaciju i unaprijed računati s ograničenjem od 35 godina ako kupuju ispod pune cijene. Tko nema kreditnu sposobnost, treba gledati najamnu polovicu zgrada, ne otkupnu. I ne treba miješati državni stan s tržišnim popustom. Ovo nije jeftinija novogradnja koju možete sutra prodati. Ovo je javni stan s pravilima, i baš zato stoji 2.104 eura, a ne pet ili šest tisuća.