Paušal po krevetu od 2027. pred Saborom: za četiri kreveta račun može porasti s 400 na 600 eura

Hrvatski sabor ovog je tjedna počeo novo zasjedanje, a na dnevnom redu je i konačni prijedlog izmjena Zakona o porezu na dohodak. U tom paketu nalazi se i podizanje najnižeg paušalnog poreza po krevetu u turistički najrazvijenijim gradovima i općinama. Zakon još nije izglasan i nije objavljen u Narodnim novinama. Ako prođe u predloženom obliku, stupio bi na snagu 1. siječnja 2027., a dohodak ostvaren do kraja ove godine i dalje bi se oporezivao po sadašnjim pravilima.

O brojkama se već priča kao o gotovoj stvari. Nisu. Prvo čitanje prošlo je krajem rujna, Vlada je početkom studenoga u Sabor uputila konačni tekst, a zastupnici o njemu tek trebaju raspravljati i glasati. Do objave u Narodnim novinama iznosi se još mogu izmijeniti, ali smjer je dovoljno jasan za prvu računicu. U istom se zasjedanju razmatra i novi zakon o ugostiteljstvu, o kojem smo već pisali. Ovdje je riječ o nečemu drugom: o godišnjem porezu na dohodak koji iznajmljivač plaća paušalno, po krevetu, bez obzira na to je li kuća puna cijelo ljeto ili je imao tri tjedna gostiju.

Što se predlaže, a što ostaje isto

Paušal po krevetu i dalje ne bi bio jedinstven za cijelu zemlju. Država zakonom određuje raspon prema kategoriji turističke razvijenosti grada ili općine, a predstavničko tijelo unutar tog raspona bira točan iznos. Kategorija se odnosi na mjesto u kojem se smještaj nalazi, a ne na broj zvjezdica apartmana i ne na prebivalište vlasnika. To pravilo vrijedi od 2025., pa zagrebački vlasnik s kućom u Zadru plaća zadarski, a ne zagrebački paušal.

Predlaže se da se u prvoj kategoriji donja granica podigne sa 100 na 150 eura po krevetu godišnje, a gornja ostane 300 eura. U drugoj bi minimum sa 70 porastao na 100 eura, uz nepromijenjeni maksimum od 200 eura. Treća kategorija ostala bi na rasponu od 30 do 150 eura, a četvrta i nulta na 20 do 100 eura. Mijenjaju se samo donje granice u dvije najrazvijenije skupine. U njih ulazi 105 gradova i općina, među njima i gotovo sva poznata obalna odredišta.

Ako grad ili općina u roku ne donese odluku, primijenio bi se zakonski zamjenski iznos. Za prvu kategoriju on bi s 200 porastao na 225 eura, za drugu sa 135 na 150 eura. Za treću bi ostao 90, a za četvrtu i nultu 60 eura. To nije dodatak na lokalni porez, nego iznos koji stupa na mjesto odluke kada je nema.

Računica za tipičan apartman s četiri kreveta

Paušal je jednostavan i tvrdoglav: broj kreveta iz rješenja pomnoži se s lokalnim godišnjim iznosom. Iznajmljivač u prvoj kategoriji koji danas plaća zakonski minimum od 100 eura za apartman s četiri kreveta daje 400 eura godišnje. Ako se lokalna odluka samo uskladi s novim minimumom od 150 eura, račun skače na 600 eura. To je 200 eura više, ili 50 eura po krevetu, neovisno o broju noćenja. Za šest kreveta razlika je još jasnija: sa 600 na 900 eura.

U drugoj kategoriji, u mjestima koja danas naplaćuju najniži dopušteni iznos od 70 eura, isti apartman s četiri kreveta plaća 280 eura. Uz novi minimum od 100 eura plaćao bi 400 eura, odnosno 120 eura više. To je slučaj u Trogiru, Kaštelima, Stonu, Senju i Viru, gdje je paušal još na tom donjem rubu. Gornja granica ostaje visoka: četiri kreveta u prvoj kategoriji mogla bi, ovisno o lokalnoj odluci, stajati od 600 do 1.200 eura godišnje. Ako bi se primijenio zamjenski iznos od 225 eura, isti bi apartman platio 900 eura. To nisu računi koje treba već sada uplatiti, nego raspon unutar kojeg će se kretati odluka grada ili općine, ako zakon prođe u ovom obliku.

Treba odvojiti i ostale stavke. Turistička pristojba, članarina turističkoj zajednici i porez na nekretnine ni ovim prijedlogom ne ulaze u paušal po krevetu. Porez na nekretnine ostaje tema za sebe, jer ga gradovi određuju zasebnom odlukom.

Gdje bi se iznos morao podići, a gdje ne

Povećanje zakonskog minimuma ne znači da će svaki iznajmljivač automatski platiti 50 eura više. Pogodilo bi one čiji je sadašnji lokalni iznos niži od nove donje granice. Takvih je mnogo. U prvoj kategoriji danas je na donjoj granici od 100 eura velika većina jedinica, a u drugoj je na 70 eura također velik dio mjesta. Zato ova izmjena nije korekcija za rijetke iznimke, nego pomak koji zahvaća širok pojas obale.

U Splitu, koji spada u prvu kategoriju, paušal već ovisi o zoni. U staroj jezgri iznajmljivači plaćaju 250 eura po krevetu, u ostalim gradskim kotarevima 150 eura, a u rubnim naseljima poput Stobreča, Kamena, Slatina, Žrnovnice i Srinjina 100 eura. Samo bi te vanjske zone morale ići barem na 150 eura. Za vlasnika s četiri kreveta u Žrnovnici to je skok s 400 na 600 eura; u jezgri, gdje je iznos već 250 eura, minimum se ne mijenja. Slično je u Dubrovniku: najskuplja zona već je na 250 eura, druga na 150, a treća i četvrta na 100 eura, pa bi povećanje zahvatilo rubna naselja, uključujući Mokošicu, Zaton i Orašac.

U Zadru se danas plaća 100 eura po krevetu, jednako kao u Poreču, Rovinju, Umagu, Medulinu i Hvaru. Ako te sredine ostanu na zakonskom minimumu, i ondje bi četiri kreveta s 400 eura prešla na 600. Ima i mjesta koja novi prag već prelaze. Pula od početka ove godine naplaćuje 150 eura. Makarska je, ovisno o zoni, na 180, 230 ili 300 eura. Zagreb ima 199,08 eura, što je iznad predloženog novog minimuma. Rijeka, koja spada u drugu kategoriju, naplaćuje 120 eura i također je iznad nove donje granice od 100 eura. U tim sredinama sam zakon ne bi nagonio grad da diže stopu, ali je vijeće i dalje može podići, unutar dopuštenog raspona.

Do objave ovog teksta nismo pronašli da su Split, Zadar, Dubrovnik, istarski gradovi ili Zagreb već donijeli odluku o paušalu za 2027. Najprije mora proći zakon, pa tek onda lokalna vijeća znaju unutar kojeg raspona smiju odlučivati. Tko planira cjenik za iduću sezonu, treba računati sa scenarijem, a ne s jednim konačnim brojem.

Rokovi koje treba upisati i što ako odluka izostane

Po važećem zakonu gradovi i općine odluku o visini paušala za iduću godinu donose do 15. prosinca. Prijedlog za 2027. predviđa poseban, kasniji rok: jedinice čiji sadašnji iznos padne izvan novog raspona morale bi novu odluku donijeti i dostaviti Poreznoj upravi najkasnije do 1. ožujka 2027. Ako to ne učine, primijenio bi se zamjenski iznos. Za iznajmljivača u prvoj kategoriji to bi značilo 225 eura po krevetu, što za četiri kreveta nije 600 nego 900 eura godišnje. Taj je rok neuobičajen jer ulazi u samu godinu na koju se odnosi. Ako je postojeći lokalni iznos već unutar novog raspona, prijedlog ne traži novu odluku samo zbog ove izmjene, ali konačan tekst treba provjeriti kad zakon bude objavljen.

U istom se paketu predlaže i automatska razmjena podataka između nadležnih tijela i Porezne uprave. Porezna bi na temelju službenih evidencija mogla sama upisati i ispisati obveznika koji ostvaruje dohodak od turističkog smještaja. To bi trebalo smanjiti administraciju onima koji već imaju rješenje i zatvoriti rupu onima koji iznajmljuju, a u registru ih nema. Iznajmljivač ipak nije oslobođen svih prijava: promjene broja kreveta, prestanka iznajmljivanja ili adrese i dalje treba javiti. Paušal se i dalje plaća tromjesečno, do kraja ožujka, lipnja, rujna i prosinca, prema rješenju Porezne uprave.

Što to znači za cijenu noćenja i vrijednost apartmana

S gledišta države, riječ je o godišnjem iznosu koji u najjačim destinacijama često stane u jednu ili dvije ljetne noći. Apartman koji se u srpnju izdaje za 180 ili 220 eura po noćenju dodatnih 50 eura po krevetu godišnje neće srušiti sezonu. Ta računica, međutim, ne izgleda jednako svima. Paušal ne gleda ostvareni prihod, nego broj kreveta. Iznajmljivač s kratkom sezonom ili nižim cijenama plaća isti iznos po krevetu kao susjed s punim kalendarom. Zato bi podizanje donje granice najviše osjetili oni koji danas rade na najnižem dopuštenom paušalu, a to su često i oni koji nude povoljniji smještaj.

Dio tog troška vjerojatno će se preliti u cjenik. Ne nužno odjednom i ne posvuda jednako, ali 200 eura više na četiri kreveta vlasnik ne zaboravlja dok u siječnju sastavlja cijene. S obale se čuje upozorenje da bi to najprije pogodilo domaćeg gosta, koji češće bira skromniji apartman. Drugi je strah stariji: ako fiksni trošak poraste brže od prihoda, netko će pokušati izaći iz sustava. Koliko je to realno, ovisit će i o tome koliko će se ostala pravila o registraciji i nadzoru zaista provoditi.

Za kupca je poruka trezvenija nego što zvuči naslov. Dodatnih 200 eura godišnje na četiri kreveta samo po sebi ne mijenja prinos na nekretninu od nekoliko stotina tisuća eura. Ali to je samo jedan sloj: uz paušal idu pristojba, članarina i održavanje, a za objekte koji nisu stalno prebivalište i porez na nekretnine, koji u nekim gradovima već raste. Tko kupuje radi iznajmljivanja, neka u kalkulaciju za 2027. unese novi minimum svoje kategorije, provjeri zonu i broj kreveta u rješenju i ostavi rezervu dok grad ne donese odluku. Tko već iznajmljuje, nema razloga unaprijed plaćati iznose iz prijedloga ni tražiti izmjenu rješenja prije donošenja zakona.

Do tada vrijedi pratiti dva datuma. Prvi je saborsko izglasavanje i objava u Narodnim novinama, jer tek tada brojke prestaju biti prijedlog. Drugi je lokalna odluka, po prijedlogu najkasnije 1. ožujka 2027. za mjesta koja moraju uskladiti iznos. Između ta dva trenutka paušal ostaje fiksni trošak koji se ne može pregovarati s gostom, ali koji se može unaprijed izračunati, pa ga valja uračunati u cjenik za iduću sezonu.