Poticaji za solare razgrabljeni za dva dana: čekati novi krug ili ulagati bez potpore

Trideset osam milijuna eura nestalo je za nešto više od dva dana. Fond za zaštitu okoliša otvorio je prijave za solarne elektrane, baterije i dizalice topline u obiteljskim kućama u srijedu 2. rujna u devet sati ujutro, a već u petak u podne poziv je privremeno zatvoren. U tih pedesetak sati stiglo je 9.320 prijava. Tko je dokumentaciju skupljao "dok se ne otvori", ostao je praznih ruku.

Dva mjeseca kasnije poziv i dalje stoji kao privremeno zatvoren, datum ponovnog otvaranja nije objavljen, a najavljeni dodatni poziv za one koji su elektranu već ugradili također još čeka. Za vlasnike kuća to otvara praktično pitanje: čekati sljedeći krug ili ulagati bez potpore? Za kupce kuća pitanje je drugačije, ali jednako važno: koliko vrijedi kuća koja već ima panele na krovu i dizalicu u dvorištu?

Što se nudilo i tko je mogao dobiti novac

Prvi put su se uz solarne elektrane i dizalice topline sufinancirale i kućne baterije. Pravilo je bilo jednostavno: Fond pokriva do polovice opravdanog troška, uz gornje granice po mjeri.

• Solarna elektrana za vlastitu potrošnju: do 600 eura po kilovatu snage, najviše 6.000 eura.
• Baterija: do 350 eura po kilovatsatu kapaciteta, najviše 5.600 eura, i to samo ako se prijavljuje zajedno s elektranom.
• Dizalica topline: najviše 6.250 eura.

Kućanstva u riziku od energetskog siromaštva mogla su računati na 70 posto troška, odnosno do 8.400 eura za elektranu, 7.840 eura za bateriju i 8.750 eura za dizalicu. Granica je bila prosječni mjesečni ekvivalentni dohodak iz 2025. do 1.341,42 eura po članu kućanstva, što se dokazivalo potvrdom Porezne uprave. Sve tri mjere mogle su se spojiti u jednu prijavu, pa je kućanstvo s nižim primanjima teoretski moglo dobiti više od 24.000 eura.

Brojke iz prijava govore same za sebe. Oko 8.300 ljudi tražilo je novac za elektranu, njih 1.460 i za bateriju, a za dizalicu topline 1.324. Solari su i dalje daleko najpopularniji.

Ono što se u euforiji oko iznosa često previdi jest tko se uopće smio prijaviti. Novac je bio namijenjen isključivo građanima koji su vlasnici ili suvlasnici obiteljske kuće i u njoj imaju prijavljeno prebivalište najmanje 30 dana prije prijave. Kuća je morala biti izgrađena na temelju građevinske dozvole ili drugog akta koji dokazuje zakonitost, i to bez kasnijih dogradnji koje taj akt ne pokriva. Više od polovice bruto površine moralo je služiti stanovanju, a zgrada je smjela imati najviše tri stana ili do 600 četvornih metara. Za dizalicu topline kuća je uz to morala imati energetski certifikat i zadovoljiti propisani energetski razred.

Drugim riječima, vikendica u kojoj nitko nema prebivalište ne prolazi. Ne prolazi ni kuća s neozakonjenim katom ili garažom, a ni ona kojoj vlasnik nikad nije dao izraditi certifikat. Upravo tu poticaji izravno dodiruju tržište nekretnina: uredni papiri više nisu samo uvjet za kredit i sigurnu kupoprodaju, nego i ulaznica za tisuće eura bespovratnog novca.

Zašto je novac nestao tako brzo

Prijave su se obrađivale redom kojim su stizale, pa su prednost imali oni koji su u prvim satima predali potpunu dokumentaciju. Fond je poziv objavio još u srpnju upravo da bi se građani stigli pripremiti, i mnogi su to shvatili ozbiljno. Izvođači su tijekom ljeta skupljali ponude, projekte i obavijesti o mogućnosti priključenja od distributera, a 2. rujna ujutro sustav je bio zatrpan.

Iza toga stoji i promjena koja je mnoge natjerala da požure. Od početka 2026. novi vlasnici kućnih elektrana više nemaju mjesečno prebijanje potrošene i predane struje. Tko je obavijest o mogućnosti priključenja dobio do kraja 2025., zadržava stari model obračuna sljedećih deset godina. Svi ostali svaki preuzeti kilovatsat plaćaju po punoj cijeni, dok im se struja predana u mrežu priznaje po nižoj vrijednosti. Mreža više nije besplatno "skladište" u koje se ljeti spremaju viškovi za zimu.

Posljedica je da se isplativost elektrane bez baterije osjetno produljila. Prema nekim izračunima za tipičnu kućnu elektranu od 4,5 kilovata, povrat se s otprilike šest godina pod starim pravilima produljuje na oko dvanaest. Zato je potpora za bateriju ove godine bila toliko tražena: što više vlastite struje kuća potroši sama, navečer i noću, to je ulaganje zanimljivije. Bez potpore baterija se mnogima jednostavno ne isplati, a s potporom od pola cijene računica izgleda posve drugačije.

Čekati sljedeći krug ili ulagati odmah

Ovdje vrijedi biti realan. Poziv formalno traje do kraja godine ili do iskorištenja sredstava, a novac je praktički potrošen. Lani se, doduše, slično dogodilo s pozivom za solare, pa je Fond nakon privremenog zatvaranja proračun s 10 udvostručio na 20,5 milijuna eura i ponovno otvorio prijave. Takav scenarij je moguć i ove godine, ali nitko ga nije obećao.

Za one koji su elektranu ugradili i pustili u pogon između prosinca 2025. i srpnja 2026. najavljen je poseban poziv s retroaktivnim sufinanciranjem do 50 posto troška. Spominje se iznos od oko 4,8 milijuna eura, no tekst poziva, uvjeti i rokovi još nisu objavljeni, pa svako obećanje izvođača u tom smjeru treba uzeti s rezervom.

Najveća zamka krije se u jednoj rečenici iz uvjeta: sustavi koji su u cijelosti plaćeni prije objave poziva nisu prihvatljivi. Tko danas kupi i plati elektranu, vrlo vjerojatno se odriče potpore u sljedećem redovnom krugu. Tko želi poticaj, ne smije platiti cijelu investiciju unaprijed, nego mora pričekati objavu novog poziva i pročitati njegove uvjete. Ovogodišnji poziv priznavao je predujmove plaćene od 1. siječnja, ali ne i potpuno plaćene sustave.

Uzmimo kao primjer kuću u kojoj vlasnik razmišlja o elektrani od 6 kilovata i pretpostavimo da je izvođač ponudio cijenu od 7.500 eura. Polovica bi bila 3.750 eura, ali granica od 600 eura po kilovatu svodi potporu na 3.600 eura. To je gotovo polovica investicije, i radi takvog iznosa većini se isplati pričekati nekoliko mjeseci. Drugačije je s kućanstvom koje grije na struju, zimi plaća visoke račune i ima stari kotao pred raspadom. Tamo svaka zima bez rješenja košta, pa čekanje neizvjesnog poziva može biti skuplje od same potpore.

Ako odlučite čekati, vrijeme iskoristite pametno. Provjerite imate li vjerodajnicu za e-Građane značajne razine sigurnosti, je li prebivalište prijavljeno na adresi kuće, je li kuća upisana u zemljišne knjige i ima li uredan dokaz zakonitosti. Zatražite od distributera obavijest o mogućnosti priključenja, naručite projekt i ponudu razdvojenu po mjerama te napravite energetski certifikat ako razmišljate o dizalici. Kad se poziv otvori, prednost neće imati onaj tko najbrže klikne, nego onaj tko ima sve spremno. Vrijedi pratiti i gradove i županije, jer je dio njih ove godine imao vlastite programe sufinanciranja, s drugačijim rokovima od državnih.

Oni koji su se u rujnu uspjeli prijaviti nemaju razloga za brigu, ali imaju obveze. Rok za ugradnju i zahtjev za isplatu je 30. lipnja 2028., djelomično izvedena mjera ne priznaje se, a sustav mora raditi barem do tog datuma. U suprotnom se novac vraća s kamatama.

Što sve to znači za kupce i prodavatelje kuća

Hrvatska je u četiri godine prešla put od nekoliko tisuća do gotovo 39.000 solarnih elektrana, od čega su velika većina kućne. Fond je kroz dosadašnje pozive sufinancirao oko 15.000 njih. Panel na krovu više nije egzotika, i kupci kuća sve češće pitaju za njega jednako kao za grijanje ili stolariju.

Za prodavatelja je to adut, ali samo ako ga zna objasniti. Bitno je kada je elektrana priključena, jer kuća s obaviješću o priključenju iz 2025. ili ranije ima povoljniji obračun struje još desetak godina, i to je stvarna vrijednost koju vrijedi istaknuti u oglasu. Važno je i je li sustav sufinanciran, jer potpora nosi obvezu rada sustava do zadanog roka, pa kupac treba znati što preuzima. Kad se kuća prodaje, korisno je imati pri ruci račune za struju iz posljednje godine, potvrdu o trajnom pogonu i jamstva izvođača.

Kupcima savjetujem da elektranu i dizalicu ne plaćaju po nabavnoj cijeni. Sustav star pet ili šest godina vrijedi manje od novog, a baterija je potrošni dio koji se jednog dana mijenja. S druge strane, kuća s dobrim energetskim razredom i vlastitom proizvodnjom struje jeftinija je za život, i ta se razlika iz godine u godinu zbraja. Pri kupnji zato zatražite energetski certifikat, provjerite tko je izvođač i što kaže jamstvo, a cijenu usporedite sa sličnim kućama bez takve opreme.

Ako tek razmišljate o kupnji kuće s namjerom da je energetski obnovite, uvjeti iz ovog poziva dobar su putokaz: tražite kuću s urednom dokumentacijom, bez neozakonjenih dogradnji i s mogućnošću prijave prebivališta. Upravo takve kuće otvaraju vrata budućim potporama. Kad ih uspoređujete, u ponudi na svehrnekretnine.com lako ćete vidjeti koliko se razlikuju cijene kuća s panelima i bez njih, a alat za procjenu vrijednosti nekretnine pomoći će vam da realno odmjerite koliko vaša kuća vrijedi prije i nakon ulaganja.

Moja je procjena da se poticaji za solare neće vratiti u obliku u kojem su nestali u rujnu. Država ih vjerojatno neće ukinuti, ali sve veći naglasak bit će na baterijama i vlastitoj potrošnji, a sve manji na pukom postavljanju što više panela na krov. Za vlasnike kuća to znači jedno: ulaganje treba računati na temelju vlastitih računa za struju, a ne na temelju potpore koja možda stigne, a možda i ne.