Split traži 5.852 eura po kvadratu, Zagreb 4.184, a Dubrovnik prvi popušta: evo što oglasi u listopadu govore po gradovima i kvartovima

Prosječna tražena cijena stambenog kvadrata u Hrvatskoj u listopadu je iznosila 3.949 eura. To je 5,6 posto više nego u istom mjesecu lani. Brojka izgleda skoro smireno samo dok je ne rastavite. U Splitu se za kvadrat traži 5.852 eura, u Zagrebu 4.184, u Osijeku 2.453, a u Slavoniji i Baranji 1.828. Za novac kojim u Splitu jedva kupujete stan od 40 kvadrata, u slavonskom se prosjeku može naći stan od 128 kvadrata. I to su tek oglasne cijene: ono što prodavatelji žele, a ne nužno ono što kupci na kraju plate.

Tražene cijene vrijedi gledati baš zato što izlaze ranije od službene statistike ostvarenih kupoprodaja i jer pokazuju raspoloženje ponude. Ako prodavatelji u jednom gradu već spuštaju očekivanja, a u drugom ih i dalje dižu dvoznamenkasto, to kupcu govori gdje ima smisla pregovarati, a gdje će dobar stan i dalje nestati brzo. U odnosu na ljeto, godišnja stopa rasta na razini zemlje malo se smirila. Apsolutna razina, međutim, nije. Kvadrat je i dalje skup, samo što se razlika među gradovima i kvartovima više ne može sakriti iza jednog nacionalnog prosjeka.

Dva tržišta, i treće koje najbrže raste

Najviša regionalna cijena i dalje je u Dalmaciji, 4.140 eura po kvadratu, 6,6 posto više nego lani. Središnja i sjeverozapadna Hrvatska stoji na 3.969 eura, uz rast od 6,4 posto, ali taj prosjek gore vuku Zagreb i Kvarner. Istra je na 3.887 eura, uz umjereniji rast od 4,5 posto. Slavonija i Baranja ostaju najjeftinije, s 1.828 eura, no tu je godišnji skok najveći: 14,8 posto.

To je, po nama, najzanimljiviji podatak ovog pregleda. Skupa obala i Zagreb više nisu jedina priča. Jeftiniji kontinent, iz kojeg su ljudi godinama odlazili, sada bilježi brži rast oglasnih cijena od destinacija koje su već dosezale plafon. U Osječko-baranjskoj županiji prosjek je 1.910 eura, u Brodsko-posavskoj 1.853, u Virovitičko-podravskoj 1.670, u Vukovarsko-srijemskoj 1.469, a u Požeško-slavonskoj 1.337 eura. U samom Osijeku tražena cijena dosegnula je 2.453 eura, čak 21,3 posto više nego lani. U prikazanim dijelovima grada cijene idu od 2.476 eura na području Donjeg grada, Juga II i Tenje do 2.613 eura u Centru. Osijek više nije „jeftini istok“. Još je znatno ispod Zagreba, ali tempo rasta govori da se i tamo prozor povoljnije kupnje brzo zatvara.

Na drugom kraju ljestvice je Sisačko-moslavačka županija, sa 915 eura po kvadratu. Karlovačka je na 1.649, Bjelovarsko-bilogorska na 1.558, Varaždinska na 2.566, a Zagrebačka županija na 2.753 eura. Tko radi u Zagrebu, a razmišlja o krovu u prstenu oko grada, i dalje vidi razliku od više od 1.400 eura po kvadratu u odnosu na samu metropolu. Za stan od 70 kvadrata to je oko 100.000 eura. Dio te razlike pojedu prijevoz i vrijeme, ali brojka ostaje dovoljno velika da objasni zašto se potražnja prelijeva izvan granice grada.

Split i dalje prednjači, Dubrovnik prvi popušta

Split je posebna kategorija. Prosječna tražena cijena u gradu je 5.852 eura po kvadratu, 10,1 posto više nego u listopadu lani. Na području Firula, Trstenika i Žnjana oglasi idu 6.430 eura, u Mejama, Spinutu i Slatinama 5.898, u Centru 5.788, a na Mejašima, u Stobreču i Žrnovnici 4.990 eura. Čak je i „najjeftiniji“ splitski pojas blizu pet tisuća. Za stan od 70 kvadrata na Firulama to je oko 450.000 eura. U županiji je prosjek 4.555 eura, što pokazuje koliko sam grad odskače od okolice.

Dubrovnik priča drugu priču. Tražena cijena u gradu pala je na 5.105 eura, 2,4 posto manje nego lani. To je i dalje vrlo visoka razina, ali smjer je drugačiji nego u Splitu i Zagrebu. Županijski je prosjek još niži, 3.666 eura, jer ga spuštaju mjesta izvan samog Dubrovnika. Tko prodaje u gradu, više ne može računati da će oglasna cijena sama od sebe rasti svake jeseni. Tko kupuje, prvi put nakon dužeg vremena ima argument za pregovor koji se ne svodi na nagađanje, nego na brojke.

Zadar stoji između te dvije obalne slike. U gradu se u listopadu tražilo 4.165 eura po kvadratu, 7,4 posto više nego lani. U Centru je prosjek 4.402 eura, uz rast od 12,5 posto, a na zadarskim otocima 3.393 eura, uz pad od 11,2 posto. Županijski je prosjek 3.987 eura. Šibensko-kninska županija je na 3.895 eura. Obala se dakle ne ponaša jednako. Split još vuče prema gore, Zadar raste umjerenije, dubrovački oglasi već popuštaju, a otoci oko Zadra pokazuju da i unutar iste sredine cijena može ići dolje.

Grad ili područje Tražena cijena Godišnja promjena
Hrvatska 3.949 €/m² +5,6 %
Split 5.852 €/m² +10,1 %
Dubrovnik 5.105 €/m² −2,4 %
Zagreb 4.184 €/m² +14,9 %
Zadar 4.165 €/m² +7,4 %
Rijeka 3.765 €/m² +7,6 %
Pula 3.591 €/m² +6,4 %
Osijek 2.453 €/m² +21,3 %

Zagreb raste brže od države, a kvartovi se razilaze

U Zagrebu je prosječna tražena cijena 4.184 eura, gotovo 15 posto više nego lani. To je gotovo trostruko brži rast od državnog prosjeka. Raspon unutar grada ide od 2.988 eura u Brezovici do 4.895 eura na Trešnjevci – jug. Maksimir je uz trešnjevački jug na vrhu, s 4.812 eura i najvećim skokom među kvartovima, čak 26 posto. Slijede Črnomerec s 4.678 eura i rastom od 23,4 posto, Donji grad s 4.673, Gornji grad – Medveščak s 4.637, Trešnjevka – sjever s 4.613 i Trnje s 4.466 eura. Na jeftinijem su kraju, uz Brezovicu, Sesvete s 3.143 eura i Gornja Dubrava s 3.451 euro. Novi Zagreb i dalje je rascjepkan: istok je na 4.078, zapad na 3.570 eura.

Za stan od 70 kvadrata razlika između Trešnjevke – jug i Brezovice iznosi oko 133.000 eura. To više nije nijansa, nego dva različita tržišta unutar iste administrativne granice. Zanimljivo je i što najbrže raste. Maksimir, Črnomerec, Podsljeme i Podsused – Vrapče imaju godišnje stope iznad 20 posto. Dio toga sigurno dolazi od strukture oglasa, jer dovoljno novogradnje ili veći udio skupljih stanova podiže prosjek. Dio, međutim, govori da se potražnja više ne skuplja samo u središtu, nego i u kvartovima koji su donedavno vrijedili kao „sljedeći prsten“.

Istra, Kvarner i ostatak obale nisu isti koš

U Istarskoj županiji najviše se traži u Rovinju, 4.941 euro po kvadratu, gotovo kao na zagrebačkoj Trešnjevci. Slijede Umag s 4.459, Vrsar s 4.314, Kaštelir-Labinci s 4.123 i Novigrad s 4.108 eura. Pula je osjetno niža, 3.591 euro, uz rast od 6,4 posto, a na Južnoj rivijeri pulski prosjek ide do 3.992 eura. Istra dakle nije jednaka cijena od Umaga do Pule. Turistički gradovi na zapadnoj obali vuku prema pet tisuća, dok je Pula još uvijek bliža gornjem rubu riječkog raspona nego rovinjskom vrhu.

Rijeka je u listopadu stajala na 3.765 eura, 7,6 posto više nego lani. Primorsko-goranska županija, koju gore vuku Opatija i obalna mjesta, ima prosjek 4.296 eura, viši od samog Zagreba. To je dobra opomena da županijski broj i gradski broj nisu zamjenjivi. Tko gleda samo županiju, Rijeku vidi skupljom nego što jest. Tko gleda samo grad, propušta koliko su već stigli predjeli koji žive od turizma i drugog doma.

Najam ne prati prodaju, pa prinos tanji

Uz oglasne cijene prodaje stoje i oglasne najamnine, i tu se vidi napetost koju čisti prodajni prosjek skriva. U Hrvatskoj se u listopadu za najam tražilo 15,35 eura po kvadratu mjesečno, 3,4 posto više nego lani, dakle sporije od rasta prodajnih cijena. U Zagrebu je najam 16,08 eura, uz rast od 5,7 posto, dok je prodajna cijena skočila gotovo 15 posto. U Splitu je najam 18,51 euro, tek dva posto više, uz prodajni skok od deset posto. Grubi godišnji prinos, računat kao dvanaest traženih najamnina podijeljeno traženom prodajnom cijenom, u Zagrebu izlazi oko 4,6 posto, u Splitu oko 3,8, u Zadru oko 4,8, u Rijeci oko 4,6, a u Dubrovniku tek oko 3,2 posto. U Slavoniji i Baranji, zahvaljujući nižoj kupovnoj cijeni i najmu koji je porastao 16,3 posto, taj je omjer osjetno viši, oko 7,7 posto.

To nije ostvareni, a pogotovo ne neto prinos. Od toga treba odbiti prazne mjesece, trošak održavanja, porez i, na obali, činjenicu da dio stanova ne živi od dugoročnog najma. Ali smjer je dovoljno jasan. U Splitu i Dubrovniku kupac koji računa da će ga najam „nositi“ kupuje skuplji stan za najamninu koja ne raste istim tempom. U Zagrebu se iste škare šire. U Slavoniji je računica za iznajmljivača na papiru bolja, ali treba paziti na dubinu tržišta: manje oglasa i tanji najamni sloj lako uljepšaju prosjek.

Naša je procjena da će se tražene cijene na razini zemlje u idućim mjesecima kretati sporije nego lani, ali bez pravog pada, osim u sredinama gdje je ponuda već premašila broj ozbiljnih kupaca. Dubrovnik je prvi veći grad koji to pokazuje. Split i Zagreb još nisu tu, pogotovo ne u kvartovima koji i dalje rastu iznad 20 posto. Kupcu stoga ne pomaže opća priča da su „nekretnine skupe“. Treba otvoriti oglas i usporediti kvart s kvartom, pa tek onda odlučiti hoće li čekati, pregovarati ili kupiti. Prodavatelju, osobito u gradovima gdje najam ne prati prodajnu cijenu, više ne koristi oglas iz navike, s cijenom od prije godinu dana. Tržište još nije palo. Ali više nije ni gluho na pretjerane oglase.